Kako degustiramo
"Originalnu, dozrijevenu Miodulu Prezydencku"?
- Točimo odgovarajuću poljsku mjericu Miodule u čašu.
- Držeći čašu u rukama brzo zagrijavamo staklo s Miodulom.
- Sjedamo udobno u fotelju i uživamo u boji jantara Miodule.
- Podižemo čašu u smjeru nosa i uvlačimo aromu Miodule, koja iznenađuje neponovljivim buketom aroma.
- Močimo nepce pićem. Degustirajući, oblijevamo usta Miodulom tako, kako bi uhvatili jedinstven okus i aromu ovog napitka.
Opis Miodule iz knjige Alkoholi svijeta
MIODULA PRESIDENTIAL BLEND:
Taj, u bačvama dozrijevajući medeni liker na bazi votke, temelji se na receptu koji datira iz osamnaestog stoljeća. Miodula je jedno od najvažnijih poljskih alkoholnih pića, već generacijama cijenjen od poljskih vladara. Trenutno, Miodula Presidential Blend, poslužuje se državnicima povodom službenih sastanaka. Svaka bočica ove 40 %, ograničene edicije proizvoda, tvrtke Toorank Poljska SA, nakon proizvodnje se ručno opisuje i numerira. Osim prvoklasne poljske votke, piće sadrži šumski pčelinji med, vodu iz planinskih izvora rijeke Visle i tajnu mješavinu bilja i začina. Poslužuje se obično s ledom, ali je također pogodna kao vruće piće.
Izvor: A.Domine, Alkoholi svijeta. Univerzalni priručnik barmena,,
Izdanje Olesiejuk 2009, s. 637.
Intarzija
Miodula se po svom obliku naslanja na antičke dekorativne elemente. Oblik prozora, u kom se nalazi oznaka, kao i drugi elementi kao što su slova, vezani su za davnu poljsku povijest. Kako bismo i dalje pratili ovu tradiciju, odlučili smo koristiti intarziju - dekorativnu tehniku, danas već skoro zaboravljenu, zbog potrebe ulaganja mnogo rada i troškova materijala.
Intarzija – ukrasna tehnika koja se sastoji u stvaranju slike nanošenjem drvenih komadića na površinu predmeta (osobito namještaja) drugim vrstama drveta, ponekad i posebno izbijeljenim komadićima drva. Umeci se postavljaju na mjestu uklonjenih dijelova površine obratka. Ova tehnika, poznata je od antike, a razvijena je i tijekom renesanse i baroka. Najstariji sačuvani objekt je sarkofag od cedrovine iz oko 2000. godine prije naše ere.
Posebno razdoblje procvata dogodilo se u Torunju, u osamnaestom stoljeću. Iako je ova tehnika bila prisutna u tom gradu od druge polovice XVI stoljeća, ipak je u 1730.godini postala dominantna tehnika stolarske dekorativne umjetnosti u Torunju. Ovom tehnikom su ukrašavani svi elementi unutarnjeg građanskog dekora (na primjer ormari za predsoblja, zidni ormari, ormari za satove, škrinje, kasete i obloge, vrata) i reprezentativne zgrade - gradskih vijećnica, crkava (na primjer portali, vrata, oplate itd).
Kutije za izvorno odležanu Predsjedničku Miodulu i Staropolsku Miodulu sastoje se od desetak ili čak više desetaka ručno lijepljenih elemenata iz različitih vrsta drveća. Postupak proizvodnje jedne kutije traje oko 3-4 sata. Kao rezultat toga, nastaje jedinstven proizvod, koji je samo kao dopuna djelu kakvim je Miodula.
Iako se ne zna kada je prvi put alkohol dospio u bačve, poznato je to da poljski hrast koji aromatizira alkohol, posebno povoljno utječe na njegov okus. Jedan od najpoznatijih bačvara u srednjoj i istočnoj Europi u ranom dvadesetom stoljeću, bio je majstor Jozef Podgurski, rođen 1868. godine u gradu Tarnow, koji je proizvodio i popravljao bačve za vinsku, alkoholnu i prehrambenu industriju. Njegovi proizvodi su bili prodavani na području današnje Austrije i Mađarske.
Razdoblje 1880.-1930. je vrijeme brojnih eksperimenata iz područja starenja ruma, konjaka i viskija. Upravo od kraja XIX stoljeć je već poznato da čuvanje votke u hrastovim bačvama utječe na njenu bolju kvalitetu.
U to vrijeme, majstor bačvar Józef Podgurski primjenjuju za proizvodnju klasično opaljene hrastove dužica, koje su davale piću zlatnu boju, aromu korijena iđirota i miris svježe pržene kave.
Mora biti star
.jpg)
Hrast za hrastove bačve ne smije imati manje od 50 cm u promjeru, niti smije biti mlađi od 100 godina. Bolje da je što stariji i najveći; tako do oko 200 godina. Hrast je bolji, što je sporije rastao. Drvo za bačve se reže na četvrtine. Slojevi trebaju biti ravni, kako bi dužice imale odgovarajuću čvrstoću da ne pucaju tijekom savijanja, a bačva koja su od njih izrađene da ne propuštaju sadržaj. Ariš također mora imati sto godina i 50 cm u promjeru da bi bio pogodan za dužice. Teže ga je kupiti nego hrast. Premlado stablo ima u sebi kemijskih spojeva, koji se oslobađaju iz njega i prelaze u alkohola pohranjen u bačvama, kvareći tako njegov okus. Od izrezanih četvrtina drva režu se dužice koje se najmanje tri godine leže na otvorenom prostoru, pod vedrim nebom, podvrgnute procesu starenja. Nakon toga, dužice se skraćuje, ovisno o veličini bačve te fugiraju odnosno profiliraju se njihovi rubovi ukoso, kako bi u sklopljenoj bačvi nalijegali međusobno po cijeloj površini.
To je teška operacija i od nje upravo nepropusnost bačve. Za proizvodnji bačvi ne koriste se nikakva ljepila niti silikoni ili druga kemija, jedino lišće iđirota ili u narodu poznate kao mirišljiva trska. Tako se upravo nekada radilo.
Treba znati kada prikupiti listove iđirota i kako ih osušiti. Bačva se sastoji od tri vrste materijala: drvenih blokova, mirišljive trske i ručno nitanih obruča od čelika. Bačve se unutra opaljuju, a stupanj opaljivanja (na primjer boja duhana ili čokolade, što ovisi o temperaturi plamena) prilagođava se vrsti Miodule koji će biti pohranjena u bačvama. Kada se bačve naručuju mora se odrediti vrsta opaljivanja bačve i za kakvu će Miodulu služiti, jer o tome ovisi njen ukus. Ovo znanje: kakvo drvo za kakvu bačvu treba odabrati, kako je konstruirati, kako je, ovisno o namjeni opaliti, nije lak zadatak. Iskusni bačvari, godinama i generacijama prikupljaju iskustva i prenose ih s generacije na generaciju.